Rođena je u Vukovaru 1982. godine.

Magistrirala je filozofiju i kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Za prvu pjesničku zbirku dobila je Goranovu nagradu.

Njen prvi roman „Hotel Zagorje“ jedna je od najvažnijih postjugoslovenskih knjiga u kojem je opisano prognaničko iskustvo i nestanak roditelja iz dječije perspektive.

Za posljednji roman „Sinovi, kćeri“ nagrađena je nagradom Meša Selimović za najbolji roman objavljen u 2020. godini na jezičkom prostoru Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore.

Baveći se životom deprivilegovanih, Ivana Bodrožić napisala je veličanstven roman o tri životne priče koje je obilježio patrijarhat i „njegovi derivati“.

O tome kako se autorice sa svakom novom knjigom moraju iznova dokazivati, o tome kako se društvo odnosi prema ljudima kojima je potrebna posebna skrb, o tri godine nastanka romana od kojih je prva protekla u istraživanju te o nužnosti prihvatanja ljubavi bez obzira na njene „predznake“ govorila je u Kontaktovom podcastu.