Nikola Vučić

Opasne moći Kralja toksične muškosti

Moć društvenih medija u oblikovanju stavova i uvjerenja mladih ne može se podcijeniti. U galeriji globalnih influensera koji su postali uzor novim generacijama, ističe se lik i djelo Andrewa Tatea, bivšeg kickboxing prvaka, koji je na bazičnim toksično-maskulinim obrascima izgradio zapanjujuće velik broj sljedbenika. Tom đavoljem zovu za utjelovljenjem navodno prave muškosti odazivaju se i mladi muškarci balkanskog regiona. Prije nego je njegov profil uklonjen sa Instagrama, pratilo ga je oko pet milijuna sljedbenika, a snažno Tateovo prisustvo na internetskim platformama osim Instagrama, učinilo ga je utjecajnom osobom, seksističkim misionarom i “role modelom” dječacima diljem svijeta.

Uspon društvenih medija, koji prati manjak regulacije, dao je pojedincima poput Tatea platformu za dijeljenje svojih perspektiva i oblikovanje javnog narativa oko važnih društveno-političkih i kulturnih pitanja. Uticaj koji imaju influenseri na stavove i ponašanja mladih ljudi ne treba shvatiti olako, a ključno je da javna politika bude usmjerena na promociju pozitivnih i inkluzivnih vrijednosti u našim zajednicama. Čineći to, možemo stvoriti promišljenije i suosjećajnije društvo, na internetu, i izvan njega. 

Izloženost algoritamski navođenom medijskom sadržaju oblikuje individualnu percepciju stvarnosti tijekom vremena. U ovom slučaju, Tateova stajališta o temama kao što su muškost i uspjeh doprinose jačanju tradicionalnih rodnih uloga i promicanju hipermaskulinog ponašanja među mladima. Njegove ideje da muškarci trebaju biti dominantni (ili ne biti muškarci) te da su agresivnost i kontrola nad drugima poželjna karakteristika mogu uveliko utjecati na formiranje stavova mladih i dovesti do negativnih ishoda kao što su agresija, depresija i tjeskoba, a osim toga podebljavaju ionako debele probleme koje stvaraju seksualno zlostavljanje, uznemiravanje, i rodno-zasnovano nasilje.

Jedna od socioloških teorija značajno može pomoći za bolje razumijevanje Tateova uticaja. Na primjer, teorija socijalnog učenja upućuje nas na to da pojedinci uče promatrajući i oponašajući ponašanje drugih. U konkretnom slučaju, kontekstu medija i društvenih mreža, ova teorija navodi nas na zaključak o tome da izloženost sadržaju koji prikazuje hiper-maskulino (toksično-maskulino) ponašanje i tradicionalne rodne uloge može utjecati na ponašanje gledatelja. Ako se Tateova razmišljanja o muškosti i uspjehu naširoko šire u medijima, vjerojatnije je da će pojedinci koji konzumiraju taj sadržaj oponašati ga i usvojiti njegova uvjerenja i vrijednosti. Albert Bandura, istaknuti teoretičar ovog učenja, utvrdio je da pojedinci uče kroz promatranje i oponašanje drugih, posebno onih koji se doživljavaju kao modeli ili autoriteti. Tvrdio je da medijski sadržaji, poput televizijskih emisija i filmova, mogu poslužiti kao modeli ponašanja i oblikovati stavove i uvjerenja gledatelja. Na primjer, ako je lik koji utjelovljuje hiper-muževno ponašanje nagrađen uspjehom i divljenjem, veća je vjerojatnost da će dio javnosti nastojati utjeloviti takvo ponašanje u nadi da će postići zadovoljstvo i afirmaciju drugih.

Tateove izjave o muškosti i uspjehu mogu utjecati na mlade koji su još uvijek u procesu formiranja vlastitog identiteta. Njegov stav da se tradicionalne muške vrijednosti poput agresivnosti, dominacije i kontrole nad drugima moraju održavati kako bi se postigao uspjeh, mogu doprinijeti internalizaciji takvih ideja i utjecati na razvoj njihovog identiteta.

S druge strane, još jedna teorija primjenjiva je na ovaj slučaj, a to je teorija kultiviranja: ona, naime, sugerira da konstantna izloženost određenim medijskim sadržajima doprinosi (ne)svjesnom njegovanju konsumiranih uvjerenja i vrijednosti kod gledatelja, također, oblikujući njihovu percepciju društvene stvarnosti. Dakle, ako se Tateovi pogledi na muškost i uspjeh dosljedno prikazuju u medijima, gledatelji bi ih mogli početi doživljavati kao normu, što bi dovelo do normalizacije štetnih rodnih stereotipa i jačanja tradicionalnih rodnih uloga.

Važno je, stoga, prepoznati moć medija i društvenih mreža u oblikovanju naših percepcija i vrijednosti te promicati različite i uključive reprezentacije roda i uspjeha.

Već s 20 godina Nikola Vučić postaje najmlađi voditelj Dnevnika na Federalnoj televiziji u Sarajevu, gdje radi kao novinar i prezenter godinu dana, nakon čega 2016. godine prelazi na N1 televiziju – ekskluzivni regionalni informativni partner CNN-a za Balkan. Autor je je niza novinarskih priloga prikazanih u programu Federalne televizije, a zatim aktivno radi autorske novinarske priloge za N1. Njegovi počeci angažmana u medijima vezuju se za rodni Mostar, gdje je nekoliko mjeseci proveo u redakciji radija Studio88, portala Tačno.net. Osim toga, bio je član dramskog studija u Teatru mladih,voditelj tribina i organizator Omladinskog foruma. Dobitnik je nekoliko nagrada, prve već s 18 godina.

Related Posts

Kritika predstave “Call me God:  Nine Eleven naš nasušni

U Sarajevskom ratnom teatru premijerno je izvedena predstava “Call me God”, reditelja Gianluce Iumienta. Postavljena po tekstu četvorice dramskih pisaca (Gian Maria Cervo, Marius Von Mayenburg, Albert Ostermaier, Rafael Spregelburd), predstava “Call me God” bavi se istinitom pričom o dvojici snajperista (John Allen Mohammed i Lee Boyd Malvo) koji su terorizirali Washington DC u oktobru 2002. godine […]

Bosanskohercegovačke umjetnice se bave onim što je od nas ostalo 

Bosanskohercegovačko žensko autorstvo, kontekst u kojem nastaje i prepreke koje se u dominantno patrijarhalnoj bh. kulturi podrazumijevaju, iziskuju posebnu pažnju. Ma koliko bilo teško u jednom tekstu sublimirati dio onoga što su rezultati žena u polju filma, pozorišta, književnosti i vizuelne umjetnosti u Bosni i Hercegovini, Kristina Ljevak je pokušala, unaprijed svjesna da je mnogo toga propustila[…]