Mirza Rahmanović – Indigo: “Noć je kreativnija od jutra.”

Na ovogodišnjem Venecija film festivalu serija „Znam kako dišeš“, kreatora Jasmile Žbanić i Damira Ibrahimovića u režiji Alena Drljevića i Nermina Hamzagića, imala je svoju svjetsku premijeru. U junu mjesecu, u režiji Alena Šimića, premijerno je prikazana predstava „Istina ili izazov“ u Sarajevskom Ratnom Teatru u produkciji udruženja Kontakt i SARTR-a (reprize predstave će biti izvedene 22. i 23. septembra u SARTR-u). Kompoziciju muziku na oba projekta potpisuje Mirza Rahmanović – Indigo.

Svoj prvi solo album „Victoria“, koji je fokusiran na kinematografske, elektronske i ambijentalne zvukove, Indigo objavljuje pod etiketom FmJam. Album je predstavljen zajedno sa simfonijskim orkestrom ”Victoria String Orchestra”, a nakon toga sa Sarajevskom Filharmonijom kao dio projekta ”Red Bull Symphonic’. 

U pozorišni svijet ulazi komponovanjem muzike za umjetnički performans „Husinski rudar“ a kasnije i za predstave, „Kuća“ i „Umjetnik u gladovanju“ u režiji Alena Šimića. 

Za naš portal razgovarali smo s Mirzom o dosadašnjem radu, iskustvima i novim izazovima. 

Kako izgleda tvoj stvaralački dan ili noć? 

Dan obično koristim za tehnički dio koji je ustvari post produkcija, dok noć koristim za kreativni dio iz razloga što noću nemam distrakcija i mogu da usmjerim sav fokus na stvaranje.

Ko je najviše uticao na formiranje tvog muzičkog ukusa? 

Izdvojio bih par imena koji su uticali na moj ukus i zvuk koji je prisutan na mom solo albumu “Victoria”, a to su: Vangelis, Tangerine Dream, Ryuichi Sakamoto, Trent Reznor i Pink Floyd.

Komponuješ muziku za pozorište od 2020. godine. Kako izgleda proces rada na pozorišnom komadu? Šta je polazna tačka?

Nemam određeni šablon koji pratim kada je pozorište u pitanju. Najbitnija mi je komunikacija sa režiserom kako bih lakše definisao smjer i emociju koju želim da prenesem.

Često sarađuješ sa rediteljem Alenom Šimićem. Vaš posljednji zajednički projekat je predstava „Istina ili izazov“ u produkciji Kontakt-a i SARTR.a. Možeš li nam reći tajnu uspjeha Alenove i tvoje saradnje?

Alen i ja smo do sada radili na nekoliko zajednučkih projekata i ono što nas najviše povezuje je sličan muzički ukus i isti izvor inspiracija.

Autorski tim predstave „Istina ili izazov“ čine mladi ljudi koji su ovim projektom dobili priliku da se predstave pozorišnoj publici. Predstava se svojom tematikom bavi problemima odrastanja i sazrijavanja u našem društvu, prijateljstva i izdaje. Šta je bila tvoja inspiraciju za muzičku kreaciju? 

Inspiracija mi je došla iz same predstave kroz razgovor sa glumcima i ekipom koja je radila na ovom projektu. Jedna od tema predstave su odnosi roditelja i djece koji su često zapostavljeni i o kojima se ne priča mnogo, a mislim da je najvažnija stvar u našem društvu.

Čestitamo na uspjehu serije „Znam kako dišeš“ za koju potpisuješ kompoziciju i instrumentalizaciju. Uskoro se očekuje i domaća premijera serije. Možeš li nam reći više kako je došlo do saradnje na ovom projektu i o samoj saradnji? 

Moj angažman je započeo na Kontrin prijedlog da pravim beatove za seriju. Kontra je bio angažovan da piše tekst za ulogu Dine ( Lazara Dragojevića ) čiji se lik u seriji bavi rap muzikom. Kada smo finalizirali ovaj dio, Jasmila je bila zadovoljna poslom koji smo uradili, pa mi je ponudila da radim soundrack za cijelu seriju, na šta sam naravno pristao. Cijeli proces je za mene bilo potpuno novo iskustvo, jer sam imao priliku da radim sa najvećim profesionalcima u ovom poslu. Ono što me najviše oduševilo i iz čega sam najviše naučio je Jasmilin pristup radu, a posebno njena posvećenost svakom detalju što je rezultovalo svjetsku premijeru serije na Venecijanskom Bijenalu.

U kojoj mjeri se komponovanje filmske muzike razlikuje od komponovanja za pozorište ili za nastup?

 Nisu velike razlike, osim u aranžmanima i u zavisnosti od toga u kojem smjeru režiser želi da ide.

 Kako vidiš svoju profesionalnu budućnost? 

Obzirom da sam u posljednje vrijeme aktivan u pozorišnoj i filmskoj industriji, želio bih da svoju profesionalnu karijeru nastavim u tom smjeru, jer je to nešto što sam oduvijek želio.

Related Posts

Boban Stojanović, književnik i aktivista: Bio sam Marina Abramović sam sebi

Boban Stojanović jedna je od najautentičnijih osoba koje sam srela. Aktivista profila kakvom sam uvijek težila, postao mi je prijatelj nakon prvog susreta.Godinama je vodio Beograd Pride, podnosio prijetnje, batine, ulazak na svaki način u lični prostor, išao diljem regije i prenosio svoje aktivističko znanje i iskustvo, vlastitim autoritetom i znanjem utičući na profiliranje brojnih aktivista i […]

Kemil Bekteši, umjetnik: Umjetnost je moj jezik i smatram da njime najbolje mogu govoriti

Piše: Kristina Ljevak Bajramović Neke ozbiljnije kulture, kao što nije postkonfliktna balkanska, bile bi ponosne na autorstvo kakvo je umjetnika Kemila Bektešija. One kojima nominalno pripada,  preispituje i njegova krvna zrnca i ne mogu da „prelome“ ni njegovo prezime. Iza Bektešija su iznimno reprezentativni umjetnički rezultati, izložbe i intervencije koje prodiru najdublje u kriva srastanja naše realnosti.  Trenutno[…]