Goranka Matić

Goranka Matić (1949, Maribor, Slovenija) živi i radi u Beogradu. Diplomirala je istoriju umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Fotografijom se bavi od 1980. godine, a objavljivala je u časopisima Jukebox, Start, Svijet, Polet, Omladinske novine, Duga, Liberation, Delo, Politika. Od osnutka Studentskog kulturnog centra (SKC) 1971. godine, stalna mu je saradnica, te jedna od urednica likovnog programa i kustosica Umjetničke galerije Sretna nova. Od 1978. do 1980. vodila je Galeriju 45 na Novom Beogradu. Tokom osamdesetih godina prošlog vijeka njezin je rad posebno značajan na području rock fotografije, kada je napravila brojne omote albuma za neke od najpoznatijih rock bendova na ovim prostorima.
Bila je urednica fotografije u tjedniku Vreme i dnevnom listu Politika, a od 2010. radi na Radio-televiziji Srbije u Direkciji za umjetnost.
Osam godina predavala je foto novinarstvo na Fakultetu političkih nauka u Beogradu. Članica je ULUPUDS-a od 1986. godine, izlagala je u zemlji i inozemstvu, dobitnica je Nagrade 39. Listopadskog salona, ​​zatim Nagrade Osvajanje slobode 2002., Politike 2004. i Godišnje nagrade ULUPDS-a 2005. godine. Objavila je knjige Dani boli i ponosa i Deset godina protiv. Udruženje novinara Srbije dodijelilo je Goranki Matić Nagradu za životno djelo za 2019. Radi kao docentica na Odsjeku za digitalnu umjetnost Fakulteta za medije i komunikacije. Njeni radovi nalaze se u zbirci Muzeja savremene umetnosti u Beogradu.

1984
Goran Vejvoda, 1980
Margita Stefanović Magi, 1986
Dušan Makavejev, 1986
Film, 1981
Sa koncerta grupe Šarlo Akrobata u SKC, 1980

Idoli, Atelje 212, 1982
Đorđe Balašević, 1989

Related Posts

O jednom pozorišnom procesu

Krajem maja smo u zeničkom Bosanskom narodnom pozorištu izveli premijeru predstave “Kiselina” u režiji Nermina Hamzagića, po tekstu Asje Krsmanović. Izveli smo je Gordana Boban, Mirvad Kurić, Selma Mehanović i ja. Već neko vrijeme osjećam potrebu da napišem nešto o procesu proba za tu, vrlo posebnu, predstavu. Nije običaj da se piše o pozorišnim procesima, osim u […]

O festivalima i nadolazećim festivalskim danima 

Festivalski dani su egzil u književnu utopiju. Dani slobode. Mjesta razgovora i susreta. Utoliko više su značajni, jer nas podsjećaju da je pisanje naš posao, naša ljubav, naš smisao, i da u tom senzibilitetu nismo usamljeni.  U vrijeme kad su finansijska sredstva za kulturu minorna, osjećaj za važnost izgradnje multikulturalne i umjetničke suradnje slabašna i tanjušna, pojava[…]