Razgovarao: Slađan Tomić

Branko Ćulibrk, direktor KVART-a: Svakodnevno se suočavamo sa nasiljem i prijetnjama ekstremističkih grupa, ali ne odustajemo

Bacajući sa sebe plašt palančkog kolektiviteta prividne sigurnosti sa željom da afirimišu slobodnu kulturu i umjetnost grupa volontera organizacije “Zdravo da ste” osnovala je Centar za mlade „KVART“ u Prijedoru.

To je mirovno, ljudskopravaško, nestranačko, nevladino i neprofitno udruženje građana zasnovano na beskompromisnom poštovanju univerzalnih ljudskih vrijednosti kao što su mir, nenasilje, demokratija, sloboda, jednakost, poštovanje ljudskih prava, antifašizam i pravda.

Iako se u početku djelovanja zalagalo isključivo za slobodnu kulturu i umjetnost, članovi ovog udruženja su 2013. odlučili da prošire svoje djelovanje i uspostave šire ciljeve za ostvarivanje društvene pravde. S obzirom na to da im je sjedište u Prijedoru, ključna su tamošnja organizacija za suočavanje s prošlošću i njegovanje kulture sjećanja. U fokusu rada su im i marginalizovane grupe s akcentom na LGBT osobe. Sve ih to čini posebno vidljivim u očima ekstremista i vlasti koja njeguje palanačku učahurenost. Prijetnja su jer doprinose promjenama, pa i njima često prijete. No, ne odustaju. Rad KVART-a, izazove s kojima se suočavaju, te aktivnosti u intervjuu za portal uKONTAKTu predstavlja nam izvršni direktor KVART-a Branko Ćulibrk. 

Je li KVART danas ono što ste zamišljali da bude na samom početku i jeste li uspjeli u realizaciji onoga što ste htjeli da bude KVART?

Od samog početka, odnosno 2006. kad je KVART osnovan, primarni cilj i vizija su bili afirmacija nezavisne kulture i umjetnosti. Međutim, nakon što je ta ekipa koja je činila prvu ekipu KVART-a, radila na određenim projektima u vezi sa socijalnim pravima djece, uvidjela je ogromnu količinu društvene nepravde koja je usmjerena ka ovoj kategoriji, odnosno prema djeci i prema njihovim roditeljima. Tad se javila potreba i razmišljanje da se koriste kapaciteti postojeće organizacije da se napravi restruktura, da se osmisli jedan novi nivo djelovanja i rada po kojem je KVART danas poznat. Tako smo 2013. sjeli i uvidjeli da je problem socijalne nepravde puno veći i prioritet. Sama kultura dolazi iz socio-ekonomskog osnaženog društva. Tu smo postavili jedan temelj djelovanja KVARTA, odnosno viziju – borba protiv socijalne nepravde. Borbu za socijalnu pravdu vodimo putem četiri strateška pravca. Jedan je vezan za suočavanje s prošlošću i svim onim što jeste bilo i što se dešavalo tokom devedesetih, pa i prije, na području Prijedora. Tada smo odlučili da ćemo fokus rada staviti na Prijedor, s tim što smo mi mnogo aktivnosti organizovali u saradnji ali i samostalno širom BiH. Pored suočavanja sa prošlošću, odlučili smo da se bavimo i ljudskim pravima marginalizovanih grupa, tu smo fokus stavili na LGBT zajednicu i civilne žrtve rata. Aktivizam, kao jedan od strateških pravaca KVART-a, jeste vrijednost, ali isto tako i važan alat za postizanje društvenih promjena i zauzimanje javnog prostora – organizaciju niza javnih skupova, debata, peticija, protesta i slično. Četvrti strateški cilj je afirmisanje nezavisne kulture i umjetnosti, a na neki način i mobilizacija mladih da se uključe u aktivnosti organizacije.

Šta je za Vas KVART, odnosno kako najbolje njegov rad predstaviti široj javnosti?

KVART je prije svega jedna klasična nevladina organizacija ali ono što jeste specifično za sam KVART jesu principi i vrijednosti koje mi, ne samo da živimo, kroz naš rad i djelovanje promovišemo u društvu. Mi nismo ogromna organizacija koja provodi ogromne projekte. Fokus našeg rada i djelovanja je više usmjeren na izgradnju kapaciteta ljudi koji treba da budu nosioci društvenih promjena. KVART je sam po sebi politička organizacija, ne mislim u smislu pripadanja određenim političkim strukturama, ali sve ono čime se bavimo jeste politika društva. Mi sve one teškoće koje vidimo kao problem u razvoju bh. društva ustvari adresiramo prema institucijama i na neki način edukujemo društvenu promjenu. Mislim da je vrijednost i kvalitet rada i prepoznatljivost rada organizacije upravo u dosljednosti te ideje – vizije da se borimo protiv društvene nepravde, a da je interes društva kao cjeline svima cilj.

Kako je KVART prihvaćen u lokalnoj zajednici, kako okolina gleda na ono što vi radite i poistovjećuje li se sa vrijednostima za koje se zalažete?

Moj opšti utisak u odnosu na već oko 10 godina rada i djelovanja u nekom novom strateškom okviru; mi i dan danas nailazimo na mnoge probleme, upravo zbog svih ovih vrijednosti za koje se zalažemo. Živimo u politički jednoumnom sistemu koji nije baš sklon kritičkom promišljanju društvene zbilje i stvarnosti. Za bilo kakvo odstupanje od zadatih društvenih normi, nepristajanje na taj konformizam, uključujući i činjenicu da ste pripadnik neke marginalizovane grupe, što je u strukturi KVART-a specifično, vlast vas vrlo jednostavno stavlja na metu društvenog izopštavanja tokom svih ovih godina. Mi nismo odustali od naših principa i vrijednosti, mi smo zaista ostali vjerni promociji svega onoga što mi smatramo da će društvo učiniti boljim i nailazimo na određenu podršku. Međutim, ono što je problem jeste sama aktivnost – borba KVART-a protiv sistema koji je puno jači, a s druge strane nepristajanje na sve ono što nam političke elite serviraju, sve ono na šta većina pristaje da bi bila prihvaćena u društvu. Možda to dolazi upravo iz toga što mi već kao članovi/članice KVART-a zaista nemamo potrebu da pristajemo na te vrijednosti jer time gubimo autentičnost naših života ako se konformišemo i pristanemo na sve što nam se servira. Mislim da je u tom smislu ogromna vrijednost i kapital svih ljudi u samom KVART-u koji lični kapacitet i iskustvo koriste u borbi za jedan viši cilj i socijalnu pravdu u društvu u kojem živimo.

Imao sam namjeru da vas pitam koji su to najveći izazovi sa kojima ste se suočavali proteklih godina. Šta su izazovi danas, ali vi spomenuste problem. S kakvim problemima se suočavate?

Ovdje govorimo od institucionalnom diskriminatornom pristupu, gdje nam se zabranjuju protestne šetnje, u kojima nemamo mogućnost da kao nevladina organizacija pristupimo nekim mrežama na nivou grada poput Foruma bezbjednosti, a mi smo u najvećem riziku sigurnosti u Prijedoru. Upravo zbog poteškoća koje imamo, od fizičkog nasilja, koje smo doživjeli u ovih desetak godina rada, do psihičkog nasilja koje doživljavamo i dan danas, kroz prijetnje, komentare, targetiranja od strane ekstremističkih grupa u Prijedoru. To su problem i izazovi sa kojima se mi svakodnevno suočavamo, ali smo istrajni.

Kad slušam vaše probleme, čini mi se da je realnije da ste se na početku svog djelovanja suočavali s njima, nadajući se da smo za 16 godina koliko postojite ipak proživjeli neku tranziciju i bar obrise katarze, ali izgleda da je to i danas prisutno. Uočavate li razliku u odnosu okoline prema vama na početku u odnosu na danas? Kad je bilo teže biti KVART-ovac, danas ili prije 10, 16 godina?

Iskreno mislim da se to nije mijenjalo. Mi i dan danas imamo situacije da se naši članovi/članice, u slučaju ako se na bilo koji način povežu sa KVART-om, bivaju izloženi određenim pritiscima od strane ljudi, njihovih prijatelja, članova porodice i slično. Imali smo situacije da je klincima zabranjivano da dolaze u KVART i učestvuju u našim aktivnostima. Roditelji su zabranjivali jer su bili uplašeni da bi upravo to saznanje dovelo do toga da bi neki članovi porodice ili ti isti roditelji mogli da izgube posao. Tako da ne bih rekao da se to mijenjalo, prilično je konstantno. To i služi da vas te stvari demorališu i tjeraju da odustanete na kraju od onoga što radite, ali nama je to konstantno bio indikator da radimo dobru stvar i s druge strane nekako nam je bila motivacija da vidimo koliko ti efekti rada zaista nose neku društvenu promjenu.

Vrijednosti za koje se KVART zalaže su mir, nenasilje, demokratija, sloboda, jednakost, poštovanje ljudskih prava, antifašizam i pravda. Koliko su zapravo te vrijednosti opšte zastupljene i u fokusu rada vlasti?

Sve ove vrijednosti koje su nabrojane ne mislim da su u fokusu rada vlasti. Imate političare koji ne mogu da se deklarišu kao antifašisti. Imate primjer gradonačelnika Banja Luke, koji je dva dana nakon osvajanja te iste pozicije bukvalno zabranio LGBT osobama da se kreću gradom. Nije negirao, ali je isto tako doveo u pitanje genocid u Srebrenici. On nije jedini ­­­­­­­­­­­politički podmladak nekih starijih političara koji vode ovo društvo.

Zašto je teško poistovjetiti se sa antifašizmom?

Vrijednost antifašizma jeste da nećete pristati na nepravdu i da ćete pružiti otpor svemu onome što jeste društvena nepravda. U našim slučajevima, pogotovo u slučajevima osvajanja političkih pozicija, jako mi je teško identifikovati osobu koja je posvećena u sklopu svog mandata, koja je zaista radila za interes naroda i upravo pružila otpor trenutnom političkom konformizmu zarad interesa naroda. Sama identifikacija sa antifašističkim vrijednostima značila bi vjerovatno i gubljenje političke pozicije koja im omogućuje da ostanu na vlasti.

Vaša misija je borba protiv svih oblika društvene nepravde i nejednakosti. Koliko je nepravde i nejednakosti i gdje je? Gdje vidite nepravdu, u kojim sferama?

Mislim da je nepravda najprisutnija u socijalnim i ekonomskih pravima građana/građanki BiH. Tu se situacija komplikuje ukoliko ste dio nekih marginalizovanih ili vulnerabilnih grupa i taj nivo diskriminacije, nepravde i nejednakosti u društvu, tek onda dolazi na vidjelo. Nepravda je prisutna u svim sferama, na institucionalnom i na opštem društvenom nivou. Kao društvo smo izgubili empatiju, saosjećanje sa našim građanima/građankama, nijemi smo na te situacije nepravde i nejednakosti koje nam se dešavaju u društvu i apsolutno nismo spremni pružiti otpor na bilo koji način na sve što nam se dešava. Olako prihvatamo te vrijednosti kao jednu novu normalnost, a koja je instruisana od političkih grupa.

Svake godine organizujete mirovne kampove. Ono što me zanima jeste, jesu li mladi zainteresovani za takve aktivnosti i uočavate li razliku u razmišljanjima učesnika nakon završetka kampa? Koliko im takvi susreti pomažu?

Uglavnom organizujemo nekoliko kampova za mlade koji su izabrali različite teme. Moram reći da mi tokom godine dobijemo veliki broj prijava. Jedan od kampova je i regionalni kamp, tako da imamo mogućnost i da povežemo mlade ljude iz regije, iz Hrvatske, Srbije, Crne Gore. Ono što su mjerljivi rezultati rada, što smo uspjeli provesti kroz naša istraživanja kad smo radili evaluaciju ovih aktivnosti, jeste upravo to pitanje: kako teorijske postavke i praktičnost kampova kroz koje mladi prolaze imaju ogroman efekat u razvijanju empatije kod mladih, smanjenju etničke distance među mladima različitih nacionalnosti?

Nama se često na ovim kampovima javljaju mladi ljudi koji nemaju iskustvo rata u direktnom učešću, mladi ljudi do 26 godina, ali koji preživljavaju transgeneracijski prenos ratne traume i koji su svojim vrijednostima i svojim promišljanjima o ratu već na neki način konstruisani. Često nisu bili kritički spremni da promišljaju o svemu onome što se dešavalo. Upravo ovakvi mirovni kampovi kroz svoje programe jačaju kritičko promišljanje o prošlosti koje zaista ima mnogo uticaja na promjenu svijesti kod mladih ljudi na osnovu tema iz devedesetih. Ovo jeste bitno zato što nama najčešće teme iz prošlosti se izvlače i koriste kao predmet manipulacije građana/građanki BiH. Vi kad god krenete da otvarate socijalne ili ekonomske nepravde, političke elite će najčešće koristiti i manipulisati temama iz prošlosti sa pričom o odbrani vitalnih nacionalnih interesa, a stavljajući u sjenu upravo teme koje treba da budu u fokusu razvoja Bosne i Hercegovine.

Da li vam se dešavalo da želite obrađivati neke teme, ili pokrenuti određene aktivnosti, ali da niste imali kapaciteta za to?

Da, i ondje gdje nismo bili u mogućnosti da neke teme i probleme adekvatnije radimo odlučili smo da osnujemo inicijative koje bi se bavile određenim temama. Tako je KVART učestvovao u osnivanju dvije inicijative, jedna inicijativa “Jer me se tiče” je fokusirana na obilježavanje 31. maja, Međunarodnog dana bijelih traka iz kojih se 2014. kao neki primarni cilj nastala inicijativa za izgradnju memorijalnosti dvoje ubijene djece iz Prijedora, tako da mi svojim budućim kapacitetima učestvujemo u izgradnji ovih inicijativa. Tako ćemo i ove godine, kao i do sada, pružiti ­­­podršku u organizaciji protestne šetnje u Prijedoru.

Kvart djeluje u regiji koja je možda ključna za kulturu sjećanja. Njegujemo li dovoljno kulturu sjećanja?

Kultura sjećanja se njeguje, da se razumijemo, ali ja mislim da se ona ne njeguje adekvatno. Imate konstantan jedan te isti nacionalni ključ po kojem se njeguje kultura sjećanja i podijeljena promišljanja, svi se bave samo svojom interesno nacionalnom grupom i jako je malo izlaska iz te zone. Vrijednost KVART-a je to što mi u suštini nismo htjeli da ostanemo u istim nacionalnim ključevima.

Čini se da onda ta institucionalna kultura sjećanja više liči na kulturu razdvajanja?

Tu bih se složio. Institucionalna kultura sjećanja jeste definitivno kultura potpunog etničkog razdvajanja naroda u BiH. Ona ustvari nema za cilj unapređenje i preradu iskustva rata na adekvatan način, da se priznaju sve žrtve, da se priznaju zločini koji su se dešavali. S druge strane, vrijednost KVART-a kroz rad na pitanjima suočavanja sa prošlošću jeste ustvari priča na prehumanizaciju ljudi koji su direktno stradali u ratu. Pogotovo u Prijedoru, gdje su se svi zločini koji su se dešavali desili od strane komšija između sebe. Najveći broj zločinaca u Prijedoru jesu upravo Prijedorčani koji su činili ratne zločine na području Prijedora. Logore su vodili Prijedorčani u kojima su smještani, mučeni i ubijani Prijedorčani, tako da intimnost zločina ovdje jeste nešto što je nas stavilo u poziciju promišljanja na koji način da mi vratimo primarni identitet ljudi u kojima je vladalo bratstvo, a onda su se u jednom momentu svi probudili kao određene nacionalne kategorije i počeli smo da se mrzimo i ubijamo međusobno. To je nešto što se ne uklapa u trenutni institucionalni politički okvir njegovanja kulture sjećanja jer bi on podrazumijevao prihvatanje i preradu tog iskustva a samim tim političke elite bi izgubile moć da manipulišu ljudima i da zadrže svoje ugodne pozicije.

Jedan od Vaših projekata je i portal Zamisli.ba. Šta je u fokusu rada ovog portala i koje teme najčešće obrađujete?

Portal Zamisli.ba je zamišljen kao prostor za aktivizam i građansko novinarstvo. Nastao je kao potreba da se, prije svega, mladim ljudima i nekoj široj opštoj populaciji ponudi jedan medijski prostor, da pišu o temama koje bi primarno trebalo da budu lokalne ali i da se bavimo promišljanjem društvene zbilje. Ono što se u najvećem broju slučajeva dešava su teme uglavnom u vezi sa kršenjem ljudskih prava i socijalne nepravde, mada imamo i teme iz socijalne kulture, različite teme iz ekologije, predstavljanje različitih umjetničkih projekata, aktivnosti koje su u interesu društvene zbilje i slično.

Čime se KVART sve bavio u prošloj godini, i na koje ste aktivnosti najviše ponosni?

Mnogo je aktivnosti bilo u toku prošle godine, ali ono što bih izdvojio, na šta zaista jesmo ponosni, su dvije stvari. Jedna je upravo taj nivo održavanja aktivnosti za mlade, kroz ogranizovanje kampova, komemoracija i javnih protesta, a drugo je istraživanje koje smo radili početkom 2022. a vezano je za političku pismenost mladih, završnih razreda srednjih škola na području prijedorske regije, gdje smo ispitivali mlade iz Prijedora, Kozarske Dubice i Novog Grada. Htjeli smo da vidimo koji je nivo političke pismenosti mladih u našem društvu, jer to je glasačko tijelo u nastajanju, te na koji način oni promišljaju društvenu zbilju. Moram reći da su rezultati vrlo poražavajući. Ne postoji uopšte jedan kritički otklon prema promišljanju društvene zbilje i svemu onom što nam se dešava u društvu. Najveći broj mladih nakon srednje škole razmišlja o odlasku i napuštanju zemlje. U istraživanju je učestvovalo preko 600 mladih osoba sa ove tri odabrane opštine. To su aktivnosti koje bih izdvojio u prošloj godini, a bilo je mnogo produkcija tekstova za portal Zamisli.ba, edukativnih aktivnosti za mlade i radionica što ćemo i dalje nastaviti da oranizujemo.

Čime će se KVART baviti u narednoj godini?  

Nastavljamo navedeni nivo aktivnosti, organizovanje različitih kampova, edukacija, treninga, jačanje kapaciteta mladih ljudi. Zamisli.ba će nastaviti sa svojim aktivnostima. Biće tu mnogo kampova i krajem godine planiramo jedno istraživanje, možda ćemo čak raditi i presjek, komparativno istraživanje gdje ćemo ponovo ispitivati nivo političke pismenosti mladih. Takođe, aktivnosti vezanih za podršku LGBT zajednici, to je nešto što nam je u fokusu rada, mi ćemo nastaviti da pružamo podršku svim kategorijama društva koje su na bilo koji način izolovane, stavljene u nepravednu i nejednaku poziciju ovog društva.

Slađan Tomić je freelance novinar iz Sarajeva. Radio je u redakcijama TV1 i Oslobođenja, Federalne televizije, te Mediacentra Sarajevo. Stalni je saradnik nekoliko domaćih i stranih medija. Najčešće se bavi temama koje preispituju odgovornost vlasti, ljudskim pravima, te angažovanom umjetnošću. Student je postdiplomskih studija Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, Odsjek za komunikologiju/novinarstvo. 

Related Posts

Pečat nesvakidašnjem entuzijazmu i trčanje kroz zidove rodonačelnika video arta u našoj zemlji

Povodom izložbe video radova Likovne grupe Zvono u Galeriji Manifesto  Piše: Kristina Ljevak Bajramović  Likovna grupa Zvono osnovana je u Sarajevu 1982. godine. Njeni osnivači bili su Aleksandar Saša Bukvić, Stadko Hadžihasanović, Sead Čizmić, Narcis Kantardžić i Biljana Gavranović. Kasnije im se pridružuje Kemal Hadžić. Nesvakidašnji šesterac započeo je tako izuzetno putovanje u polju pionirskih koraka video […]

Kritika predstave „Tri dana ili Uspon i pad gospodina B“: Zašto čovjek nije vektor? 

„Tri dana ili Uspon i pad gospodina B“. Autor teksta: Roman Sikora. Dramaturgija: Nedžma Čizmo. Režija: Tanja Miletić Oručević. Scenografija i kostimografija: Sabina Trnka. Muzika: Husein Oručević. Konsultant za scenski pokret: Emir Fejzić. Produkcija, aranžman songa: Igor Kasapović. Producent: Miroljub Mijatović. Izvršni producent: Denis Krdžalić. Ansambl: Nusmir Muharemović, Snežana Vidović, Adem Smailhodžić, Siniša Vidović i Zlatan Školjić. […]