Staša Zajović: Moja Europa su moji pokreti

„Uvek se setim kako je Borka Pavićević govorila: Pa nije vam to ulica, bulevar, pa da možete preimenovati genocid. Zaista su ti ljudi nedostojni, cenkaju se. A neprestano govore – okrenimo novi list prema budućnosti. Čekajte, kojoj budućnosti? Leševa, mrtvih, ubijenih, budućnosti ratnih profitera?“, kaže Staša Zajović, jedna od osnivačica Žena u crnom koje su na ulicama […]

Konačno, kao kod svoje kuće

Neki dan smo se moja najbolja prijateljica i ja u telefonskom razgovoru pokušavale dotaći svih mogućih tema dok joj beba spava. Kao i obično, naš razgovor se nekako preusmjerio na ženska pitanja. I stvarno, kad promislite, nije neobično što o njima toliko pričamo kad se većina naših iskustava temelji na rodnoj nejednakosti u našem društvu. Otud je,[…]

PodCast sa Lejlom Kalamujić

Nakon iznimno uspješne knjige priča „Zovite me Esteban“ koja je tokom šest godina od objavljivanja doživjela brojna izdanja i prevode, Lejla Kalamujić objavila je „Požuri i izmisli grad“, takođe izuzetnu prozu u izdanju beogradske feminističke izdavačke kuće Štrik.Između ove dvije knjige zagrebački Durieux objavio je „Šake pune oblaka“, koje objedinjuje tri autoričine drame – naslovnu, „Ljudožderka“ i „Ugasimo svjetlo“. Nakon što[…]

Pozorišni radnici ostali su posljednji na liniji očuvanja teatarskog života

Stela Mišković je dramaturškinja iz Crne Gore koja trenutno radi na pripremi Predsjednice Vernera Švaba u režiji Radmile Vojvodić i produkciji Kraljevskog pozorišta Zetski dom. U razgovoru za naš portal govorila je o opstanku kao najvećem izazovu teatra ali i o pozorištu kao neodvojivom dijelu njenog bića. „Teatar je polje beskrajne tolerancije, širine i nadnacionalizma”, kaže Stela[…]

Obrasli smo korovom prošlosti u cvijetu mladosti

Pregledala sam nedavno svoje stare bilješke u već potrošnim sveskama, i kako obično nekada samo zabilježim neke kratke misli, osjećanja u pokušaju riječi, naletjela sam na jednu koja mi se učinila pogodna da bude zvijezda vodilja ovog teksta rame uz rame, i na sav glas vičem jer tražim spas To me je podsjetilo na Munka i njegov[…]

Ljudska prava u godini na izmaku i nezaustavljiva snaga promjena koje su pokrenute zahvaljujući hrabrim ženama koje su progovorile

O stanju ljudskih prava u Bosni i Hercegovini ponajviše govori činjenica da je Ivan Begić, političar mlađe generacije iz opozicione političke partije u Republici Srpskoj, odlučio da se povuče iz političkog života nakon što je njegov intimni video počeo da se dijeli, a na kojem je zabilježen seksualni čin sa istospolnim partnerom.Ne znam da li je u[…]

Jelena Jachim Jaćimović: Nasleđa ratova su i dalje prisutna u postjugoslovenskim društvima

Umjetnica i aktivistkinja Jelena Jaćimović ličnu hrabrost i odgovornost pokazala je 9. novembra na Međunarodni dan borbe protiv fašizma i antisemitizma kada je sa svojom sugrađankom Aidom Ćorović gađala jajima mural osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića u centru Beograda. Iako je šira javnost tada čula za nju, ona se regionu predstavila izložbom “ArchiWar: Priče i sećanja o[…]

Teatarski performans „Welcome“

Performans “Welcome” koristi vodu kao medij. Voda Olimpijskog bazena postaje projekciono platno, Sredozemno more, obala Grčke, obala Turske, kukuruzno polje, granica, postat će i evropska metropola, pruga, naše dvorište, postat će Pariz, Berlin, Hamburg, Rim, Istanbul, Atena, Alep i Sarajevo. Režija : Nermin Hamzagić | Učestvuju: Maja Izetbegović, Ermin Bravo, Boris Ler, Sanin Milavić i Amar Selimović | Dramaturgija: Asja[…]

Hanna Dujmović

Hanna Dujmović rođena je 16. juna 1994. godine u Sarajevu, Bosna i Hercegovina. Godine 2017. učestvovala je na kiparskoj koloniji koja je održana u Cazinu, na starom gradu Ostrošcu. Cilj kolonije bio je očuvanje kulturne baštine, obogaćivanje javnog prostora koji se nalazi unutar zidina cazinskog zamka sa skulpturama rađenim u krajinskom kamenu bihacitu. Njena skulptura ”Puž” izložena[…]

Kultura treba dom

Nema osobe sa prostora bivše Jugoslavije, a da joj pojam doma kulture nije ucrtan u život. Jednima kao romantično sjećanje na mladost, plesove i predstave koje su gledali, prve dodire sa muzičkim instrumentima koji će im obilježiti živote i poljupce sa simpatijama. Drugima, kao nešto zastarjelo i suvišno, predstava zamrlog i stranog prostora, bljutavih sjećanja njihovih roditelja[…]