Razgovarao: Slađan TomićFoto: Almin Zrno

Maja Halilović, biodizajnerica: U budućnosti ćemo nositi odjeću od bakterija

Razgovarao: Slađan Tomić

Vizija, revolucija, nauka, dizajn… su pojmovi i vodilje kojima je okupirana i na koje je fokusirana prva i jedina bosanskohercegovačka biodizajnerica Maja Halilović. Njen rad bio nam je nepoznat i neshvatljiv, sve dok nismo posjetili njenu radionicu, mjesto stvaranja biomaterijala. Uz jasno, ali opijajuće objašnjavanje Maja nas je vrlo brzo naučila šta su biomaterijali: proizvedeni od bio otpada, ili uzgajanjem jednoćelijskih organizama – bakterija. Neki od materijala su čvršći, neki mekši. Neutralnog mirisa ili s mirisom kestenja jer je čvrsti materijal, spreman za gradnju namještaja, ukrasa…, nastao reciklažom: ljuski oraha, jaja, kestenja…

Mirisa u njenoj radionici je puno, ali svi materijali mirišu na isto. Na budućnost. 

 Za one koji ne znaju, možete li dodatno pojasniti šta znači biti biodizajnerica, proizvoditi biotkanine?

Biodizajnerica znači biti inovatorica koja radi s živim organizmima, prostim, jednoćelijskim, kao i s organskim otpadom u cilju eksperimenta, izučavanja materijala koji su biorazgradivi, zdravi za okoliš. Bitno je napomenuti da svaki biodizajner i biodizajnerica slijedi pravilo zero – waste filozofije tokom svog rada. Postoji jos jedno pravilo, a to jeste da ne smijemo povrijediti živi organizam tokom rada, zato radimo isključivo s jednoćelijskim organizmima poput algi, bakterija, s kvascima, micelijumom… Biodizajn također znači da se moramo oslanjati na druge struke, u poljima biologije, inžinjerstva, mašinstva, hemije, umjetnosti, stoga je neophodna saradnja među mnoštvo profesija.

Koja je osnovna razlika industrijskih materijala i materijala koje vi proizvodite?

Biomaterijali spadaju u sasvim nove materijale u industriji. Postoje svega nekoliko godina na tržištu i tek se s njima upoznajemo. Predstavljaju novu generaciju materijala koja treba da riješi naš problem s plastikom i plastičnim otpadom. Za razliku od toksičnih materijala, kao što sam rekla, sa posebnim osvrtom na plastiku, biomaterijali su biorazgradivi, brzi u svojoj razgradnji, i tokom razgradnje u zemlji ostavljaju vitamine i minerale tako da dodatno obogate zemljište i pospiješe njenu plodnost.

Kako se zapravo proizvodi biomaterijal?

Prvenstveno morate imati istraživački duh, imati dobro znanje o materijalima na tržištu, a onda krenuti s eksperimentom; jedan od prvih koraka ako radimo s organskim otpadom je kako izumiti biovezivo za taj isti otpad koji će kasnije postati biomaterijal za upotrebu. Otpad koji se koristi je suhi otpad, kao što su ljuske, prah, ljušture, ono što odbacujemo u kuhinji prilikom kuhanja ili hranjenja. U ljuske ubrajamo otpad ljuski jajeta, oraha, kikirikija koji prokuhavamo, sušimo pa mrvimo; prah može biti otpad od kafe, toz, koji je potrebno osušiti, a zatim upotrijebiti biovezivo koje smo izumili; ljušture su na primjer školjke koje su odlične za podlogu za biomaterijal zbog toga što su vrijedan biopolimer, po bitnosti odmah nakon celuloze. Spominjem celulozu i vezem je za rad s živim organizmom Scoby s kojim radim, koja je simbioza bakterije i kvasaca. Jedina bakterija na svijetu koja proizvodi celulozu. S ovom celulozom proizvodim biomaterijal tako što bakteriju hranim šećerima, nitrogenom i C vitaminom.

Pred nama je zima, energetska kriza, stručnjaci upozoravaju građane da vode računa o prljavim energentima koji su jeftiniji u odnosu recimo na plin koji je čistiji energent, ali skuplji. Je li tako i sa biomaterijalima za proizvodnju odjeće, što čistije to i skuplje ili je ovdje situacija drugačija?

Biomaterijali su jeftini, samo nisu široko dostupni i nemamo razvijene industrije koje se zasnivaju na biodizajnu i proizvodnji ovih materijala. Ali njihova proizvodnja uopšte nije skupa te stoga ne vidim puno prepreka da zaživi u industriji. Uzimajući u obzir da nam je resurs otpad koji je u velikim količinama zastupljen u BiH, pa i na Balkanu, mi ne moramo uopšte izdvajati novac u početnim eksperimentima.

Imaju li biomaterijali svoje kupce i kako građani gledaju na ove materijale?

Prvo se razvila svijest o ekologiji, a onda su biomaterijali dobili svoje znatiželjne promatrače i promatračice, a uskoro, s novim proizvodima dobiće i svoje prve kupce. Od prvih dana moje iskustvo je veoma pozitivno. Da, zbog same novine, ljudi se ne susreću s ovakvim materijama, ima znatiželjnih pitanja, zbunjenosti, i veoma je teško objasniti nekome ko se nikada nije susreo s biomaterijalom, šta je tačno biomaterijal, momenat je koji je teško prevazići, ali ljudi daju prostor i žele da razumiju. Pitanje je vremena kada će posjedovati osnovno znanje o biomaterijalima. Za sada, ja ću se truditi da budem dio grupe koja edukuje naš region o ovoj novoj struci.

Kada kažemo materijal nastao uzgojem bakterija, vjerujem da mnogi na to gledaju s podozrenjem. Šta nosimo kad nosimo biomaterijale?

Upravo suprotno. Ljudima je to jako zanimljivo. Žele da nauče što više o biomaterijalima, da li oni bili od bakterija ili od organskog otpada. Možda nećemo uskoro nositi materijale od bakterija, ali je sigurno da hoćemo u budućnosti jer se biodizajn kao nauka i kao pravac u dizajnu rapidno razvijaju u svijetu. Predajem biodizajn već godinama i većinom prvi put ljudi čuju termin biodizajn od mene. Nakon predavanja obavezno se postaram da nemam druge obaveze jer znam ostati s grupom ljudi i po tri sata nakon samog predavanja koji žele da saznaju sve ovo što i vi mene pitate. Puno ljudi želi da vidi kako oni u svojoj struci mogu uvesti barem malo biodizajna. Nosimo šalicu od otpada kafe, u kući imamo vazu od ljuski jajeta, nosimo torbu od 100% celulozne bakterije…

S obzirom na to da je ovaj način proizvodnje tkanine potpuno nov, smatrate li sebe revolucionarkom u svijetu dizajna?

Meni je revolucija uvijek na umu. Da li u dizajnu, i u životu. Ono što ja radim je inovacija koja zahtijeva sasvim nov način razmišljanja i rada. Proces u koji bi se rijetko ko upustio. Kada sam strudirala dizajn vidjela sam da je potrebno pristupiti dizajnu s druge perspektive. Kako ne proizvoditi otpad, ili ako ga proizvodimo, kako ga zbrinuti na ekološki način? Kako da ne trošimo resurse uzalud? Kako promijeniti industriju dizajna; da ne iskorištavamo radnu snagu, uništavamo ekosisteme, trujemo vodu, zrak? Moramo razmišljati odakle dolaze materijali s kojim dizajniramo produkte i kakav impakt obrada, proizvodnja, odlaganje ostavljaju na prirodu.

Koji su vaši planovi u budućem radu?

Trenutno radim na projektu koji se zove Wastery (www.wastery.io) unutar kojeg ćemo partner i ja predstaviti nekoliko produkata pod imenom TOZZ koji su nastali koristeći biotehnologiju. Jedan od prudukata je biomaterijal koji se može koristiti za izlijevanja, modelovanje po želji i potrebi kupca; drugi su bio produkti, većinom ukrasni, za interijer kuće, od vaza do tanjira; granule od organskog otpada za grijanje koji su po specifikacijama nadmoćniji od trenutnih grijevnih tijela koja su na tržištu; testiramo i biodizel za automobile; postaćemo mjesto okupljanja u kojem građani mogu donijeti svoj otpad i pomoći nam u našoj namjeri da riješimo naše ulice smeća. Ja ću da radim na razvijanju novih biotehnologija, sarađivati s ljudima različitih branši tako da napravimo što kvalitetnije biomaterijale koji se mogu koristiti u svim postojećim industrijama. Spremni smo za revoluciju i evoluciju.

Kakvi su komentari ljudi oko vas? I ako smo navikli da na sebi nosimo životinje, hoće li biti lako navići se na podsvijest da na sebi „nosimo bakterije“?

Oduševljeni su, ja sam oduševljena kako ljudi primaju nove infromacije. Rijetko nema komentara, nema ravnodušnosti na temu biodizajn i na moje radove. Moj rad se bazira na istraživanju i na eksperimentu, ne nužno na samom predmetu ili objektu za korištenje. Nećemo nikoga tjerati da nosi bakterije (smijeh). Ako pričamo u kontekstu mogućnosti, mislim da je dosta mladih ljudi danas otvoreno više nego prethodne generacije da ‘nose bakteriju’. Imala sam nedavno zahtjeve za izradu unikatnih modela koje bi nosili performeri na bini. Materijal od bakterije je zaista nešto drugačije, ne možemo, a da ga ne primijetimo tako da je za posebne prilike savršen. Umjetnica Anastasija Pavić iz Beograda je nedavno izvela performans noseći haljinu od bakterija koju sam joj sašila. Kao što uvijek kažem, sve ima svoju primjenu samo trebamo biti pametni gdje. Obrazovanjem, predavanjem i radionicama o biodizajnu, zajedno sa svojom koleginicom Adrienn Ujhazi kroz Bio Co Culture se bavim već šest godina tako da javnost malo po malo postaje edukovana o biodizajnu.

Slađan Tomić je freelance novinar iz Sarajeva. Radio je u redakcijama TV1 i Oslobođenja, Federalne televizije, te Mediacentra Sarajevo. Stalni je saradnik nekoliko domaćih i stranih medija. Najčešće se bavi temama koje preispituju odgovornost vlasti, ljudskim pravima, te angažovanom umjetnošću. Student je postdiplomskih studija Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, Odsjek za komunikologiju/novinarstvo. 

Related Posts

Marko Đorđević, reditelj fillma “Za danas toliko”: Pevati iz srca i bez opterećivanja, bio je jedan od lepih zadataka ovog filma

U porodičnom domu, negdje u Srbiji, kasnije ćemo saznati da je riječ o Kragujevcu, muškarac, očigledno otac djevojčice koja mu pomaže u pripremi, pravi kolače, čupavce. U večernjim satima pridružuje im se, nakon izlaska, i jedna žena. Pomislićemo da je ona djevojčicina majka, a muškarčeva supruga. Ali ne, ona je sestra ovoga što pravi čupavce. Imaju još jednog […]

Pečat nesvakidašnjem entuzijazmu i trčanje kroz zidove rodonačelnika video arta u našoj zemlji

Povodom izložbe video radova Likovne grupe Zvono u Galeriji Manifesto  Piše: Kristina Ljevak Bajramović  Likovna grupa Zvono osnovana je u Sarajevu 1982. godine. Njeni osnivači bili su Aleksandar Saša Bukvić, Stadko Hadžihasanović, Sead Čizmić, Narcis Kantardžić i Biljana Gavranović. Kasnije im se pridružuje Kemal Hadžić. Nesvakidašnji šesterac započeo je tako izuzetno putovanje u polju pionirskih koraka video[…]