ToPeeR, Nataša Đorđić: Bojimo se da će vremenom doći na red i pitanje – u čije ime mi postojimo i radimo

Organizacija ToPeeR prošle godine obilježila je dvadeset godina djelovanja. To su, svakako, ozbiljne dvije decenije rada, upornosti i zalaganja. Mi vam, ispred sarajevskog Udruženja Kontakt, srdačno čestitamo na tome. Sa kakvim emocijama ste dočekali i obilježili dvadeset godina rada? Kada napravite presjek i retrospekciju, kako biste opisali sve ove godine iza vas? Šta je sve stalo u njih?

Dvadeset godina, prije svega, nije kratak period ali u našim očima je to vrijeme brzo prošlo. Početna faza rada organizacije bila je jako zanimljiva jer ušli smo u ovaj posao bez predznanja i ideja šta je to zapravo nevladina organizacija. Vremenom se to promijenilo, bilo je dosta učenja, istraživanja, mijenjanja sebe ali i okoline u kojoj smo djelovali. Da kažemo da je sve bilo lako i jednostavno, zasigurno nije. Lokalna zajednica je prepoznala ToPeeR kao organizaciju koja može da doprinese promjenama, tako smo i sarađivali, tražili i analizirali potrebe i probleme naše lokalne zajednice, te ih zajednički rješavali. Svi članovi ToPeeRa u svoj rad unose emociju, te je tako i ovih 20 godina obilježeno sa  osjećanjem ponosa i dozom zadovoljstva jer smo većinu naših ideja realizovali i na taj način direktno utjecali na poboljšanje kvaliteta života građana.

Kroz direktne akcije sticali smo znanja i vještine javnog zagovaranja, a rezultati  su vidljivi u praksi. Posebno nam je drago da je naša inicijativa osnivanja Dnevnog centra za djecu sa posebnim potrebama urodila plodom i taj Centar danas uspješno radi. Zahvaljujući inicijativi donatora i našem zagovaranju otvorena je i Kuća za djecu sa problemima odrastanja. Učestvovali smo u izmjenama Zakona o maloljetničkoj delinkvenciji, socijalnoj zaštiti, o ekologiji i zaštiti životne sredine na nivou BiH. Trudili smo se da aktivno učestvujemo u stvaranju institucionalnog okvira za unapređenje rada udruženja civilnog društva – počev od Sporazuma o saradnji, pa do osnaživanja organizacija kroz treninge, seminare i druge edukativne sadržaje.

U fokusu svih naših angažovanja bio je i ostao, naravno, čovjek, i zadovoljavanje njegovih potreba. Uvijek smo reagovali na nepoštivanje zakona i pravne legislative ove države, posebno mislimo na borbu protiv korupcije u svim segmentima, neravnopravnosti polova… Razvijanjem ToPeeRa, kao Resursnog centra, dali smo fokus na osnaživanje i drugih organizacija. Pionirski posao zaštite potrošača sada već ulazi u mirniju fazu – odnosno, zajedno sa kolegama  stvorili smo zajednicu organizacija koje uspijevaju rješavati više od 85% prigovora potrošača. Tranzicije, razne promjene u  BiH, bile su nam podsticaj da se aktivno uključimo u njih. Posebno nam je zadovoljstvo bilo učestvovati u rješavanju problema građana koje nepravedno zovemo povratnici ili izbjeglice. Ali uz finansijsku podršku donatora iza nas je više od 150  useljenih porodica u nove kuće, a često i rješavanje održivog opstanka kroz omogućavanje rada i otvaranje novih radnih mjesta.

Na početku smo napisali da 20 godina i jeste, a i nije ni mnogo ni malo, ali ako ga mjerimo projektima, zadovoljstvom naših korisnika, tada ćemo izreći jednu možda nelogičnu rečenicu a to je da nam je ovo tek početak. Mi smo izuzetno ponosni na sve što bilježimo i kao uspjeh i kao neuspjeh, i na to da smo u kontaktu sa većinom građana koje smo upoznavali tih davnih godina.

Meni je posebice zanimljivo ono što stoji u nazivu vaše organizacije: Tolerancijom protiv različitosti. Pojam tolerancije u kontekstu današnjice jako je važan i frekventan, te svakako krupan fenomen. No ipak, možete li napraviti paralelu, odnosno izvjesnu analizu, između toga šta je pojam tolerancije značio u trenutku kada je ToPeeR počinjao sa radom, ranih 2000-tih, a šta, pak, taj pojam znači i predstavlja u savremenom trenutku? Da li vam je, na primjer, danas lakše naći istomišljenike u izgradnji tolerancije, nego što je to bilo ranije?

Sam početak je i za nas bio izazovan i težak zadatak, pa tako i kada smo birali ime. Tolerancija dvijehiljaditih je bila sasvim nešto drugo u odnosu na danas. Društvo u kome smo tada živjeli nije imalo sliku demokratije. S obzirom na okolnosti koje smo prošli u devedesetim, i period koji je značio prelazak sa jednog Sistema na drugi, niko od nas nije bio na svom polju u to vrijeme kada je riječ o samoj demokratiji, toleranciji i svim novim terminima sa kojima smo se upoznavali kao društvo. 

Izbor imena je bio posebna anegdota u našem početku. Kad se pročita na prvu ruku, mi smo organizacija koja je protiv tolerancije, odnosno ne poštujemo različitost.  Bili smo svjesni da prevod na engleski jezik upravo znači da smo mi protiv različitosti. Ali, i to je bio naš izazov, željeli smo samim imenom potaknuti ljude da komentarisanjem, prihvatanjem ili kritikom sami dolaze do stvarne definicije našeg rada.  Par godina smo se suočavali sa uslovljavanjem da promijenimo ime. I, vjerujte, nije nam ni danas lako. Ali ne samo zbog naziva jer su građani prihvatili naš status i ime. Pojam tolerancije u dvijehiljaditim godinama je značio da smo prinuđeni da trpimo sve ono što nam ne odgovara i da stišavamo sami u sebi našu reakciju. Oni koji nisu pristalice neminovnih promjena u našem okruženju, bez obzira da li je ono porodično, lokalno, opšte ili međudržavno, i danas su protiv stava da tolerancija ne znači da moramo trpjeti određena ponašanja i događaje.

Razvoj našeg odnosa prema razlikama je izuzetno spor i složen.

Generacije do devedesetih su odrastale kao ljudi, a ne kao lica koja su ograničena svojim imenom/prezimenom ili mjestom boravka. Kamen spoticanja u našem radu je tada, ali i danas,  što određene grupe građana imaju sistem vrijednosti  koji se mjeri imenom i prezimenom ili političkom ostrašćenošću. Toleranciju prihvataju kao nešto što moraju, a da pri tome ne razvijaju odnos prema drugačijem. I tako u svim segmentima našeg društva.

Tako da je odgovor na ovo pitanje ujedno i naš smisao postojanja: i danas, kao i prije, teško je bilo prepoznati stvarnu toleranciju među nama. Sretna okolnost je što se smanjuje broj ljudi koji smatraju da je tolerancija rezultat trpljenja, ali je i teško prepoznati naša maskiranja i lažna prihvatanja razlika zarad lične koristi.

Ipak, želimo naglasiti da nam je posebno zadovoljstvo kada se u poslu susrećemo sa grupama koje su u početku bile ekstremne prema bilo kakvoj promjeni, a koje su danas naši promoteri i stvarni građani BiH…

Pored tolerancije, ToPeeR svoja načela i osnovne vrijednost gradi na – progresivnosti, edukaciji, poštivanju različitosti, anacionalnosti, volonterizmu, altruizmu, zaštiti okoliša i životne sredine, te razvijanju jednakih mogućnosti za sve. Vi neumorno ističete jedno: da radite za zajednicu. I to je, rekla bih, naročito plemenito. No, šta zapravo podrazumijeva i kako izgleda to kada iz jednog manjeg i kompliciranijeg grada, kakav je Doboj, radite za zajednicu i bosanskohercegovačko društvo?

U zavisnosti koliko želimo da se posvetimo onome što radimo, sve je moguće. ToPeeR je organizacija koja se razvijala tokom godina, i koja se širila kada je riječ o polju djelovanja na nivou cijele BiH. Doboj jeste grad koji glasi za kompliciranost, ali Doboj je i jedan dobar primjer mjesta gdje se ljudi ne dijele, i mjesta u kome svi zajedno djelujemo i živimo.

Sa lokalnom zajednicom, kao i u svim našim gradovima, postoje oblasti u kojima se slažemo i ona pitanja gdje ne pronalazimo kompromis kako bismo ih riješili. Rad na širem području nije moguć bez partnerstva sa drugim organizacijama. Kada smo 2007. godine  postali  partneri za razvoj zajednica Fondacije Mozaik usvojili smo slogan naših aktivnosti – Razvoj zajednice uz učešće njenih članova.  Dakle, naš rad je u potpunosti zasnovan na potrebama građana određene lokalne zajednice. Na osnovu istraživanja biramo zajednice koje nam se javljaju. Zajedno sa njenim građanima radimo na strategiji razvoja tog područja što podrazumijeva i evidentiranje ključnih problema koji ne dozvoljavaju razvoj. Sa tako utvrđenim stanjem, tragamo za donacijama i naši projektni prijedlozi se tiču isključivo problema koji su navedeni kao prioritet u određenoj zajednici. Dakle, ako je nedostatak infrastrukturne prirode (plavljenje, vodovod, kanalizacija, nedostatak kapaciteta škola…), našim projektima se rješavaju takvi problem. A građani su učestvovali u identifikovanju problema i, aktivnim učešćem, u rješavanju (volontiranjem, pridonošenjem finansijskih i drugih sredstava…).

Moramo posebno istaknuti da mi nismo humanitarna organizacija, i da rad u zajednici nisu ad hoc humanitarne akcije. Riječ je o strateškoj odluci građana određenog geografskog područja da se riješi neki njihov problem, bez obzira da li se on sastoji u nedostatku pravne legislative ili tehničkih nedostataka. Moram dodati ovdje i našu saradnju sa Centrom za promociju civilnog društva Sarajevo jer smo kao rezultat ove saradnje formirali Resursni centar za osnaživanje zajednica, ali i unaprijedili svoj rad kroz razvoj normativnih akata organizacije, stvorili tim eksperata i, naravno, omogućili kontakte i saradnju sa velikim brojem lokalnih zajednica u BiH.

Neosporno, u dvadeset godina rada i aktivizma zasigurno je stalo mnogo značajnih projekata. Možete li nam istaći one na koje ste kao udruženje posebno ponosni? Ujedno, na kojim akcijama i projektima trenutno radite? Šta je inače ono u čemu ste u posljednje vrijeme dominantnije angažirani? Da li su to projekti vezani za kulturu, volontiranje, ženska prava, ili politiku, socijalnu pravdu i, na koncu, zaštitu životne sredine?

Od 2019. godine, zahvaljujući sposobnosti da prepoznamo problem čije rješavanje će dovesti do poboljšanog kvaliteta života građana BiH, realizujemo dva vrlo značajna i dugoročna projekta. Prvi je doprinos organizacija civilnog društva (OCD-a) poboljšanju prava potrošača u BiH u skladu sa standardima EU. A drugi je doprinos udruženja potrošača u zaštiti prava potrošača u BiH u skladu s pravilima EU o e-trgovini. Ali ne treba zanemarivati projekte koji su vremenski ograničeni na kraći period jer smo sigurni da će rezultati imati dugoročan karakter. Među njima su Koraci promjene – u oblasti zaštite životne sredine i Ozdravimo (devastirano) zdravstvo  –  koje donosi niz prijedloga kako sprječavati i smanjiti korupciju u zdravstvu.

Budući da djelujete kao samostalna organizacija, koliko vam je teško iznalaziti sredstva za implementaciju projekata? S druge strane, vjerujem da ste jako ponosni na to kada možete pomoći, ohrabriti i osnažiti druge. Je li upravo to, između ostaloga, dovoljan razlog da ToPeeR nastavi djelovati u budućnosti na istim temeljima i načelima?

Da, upravo kako ste naveli, jako budete ponosni na sebe kada napravite nešto što je pomoglo nekome. To jeste razlog našeg rada. Nakon svih ovih godina, sada imamo toliko toga da ponudimo, da prenesemo. Sav naš trud, učenje, iskustvo, može da pomogne i doprinese zajednici, društvu i ljudima pojedinačno.

Organizacije stiču zrelost kada strateški rješavaju pitanje finansiranja.

To je izuzetno težak proces, jer ne postoje realno i jednostavnije dostupni fondovi koji su adekvatni za većinu modela našeg rada. Posebna poteškoća je u (ne)organiziranosti BiH kao države, te su nam stoga nedostupni mnogi fondovi, ili se oni dodjeljuju lokalnim zajednicama ili određenim resorima u državi i tako se upropaštavaju jer nema civilnog sektora u njima. Da bismo bili uspješni i obezbijedili, prije svega, sopstvenu egzistenciju, kako ljudi tako i organizacije, naš tim je zadužen za redovno praćenje mogućnosti finansiranja. To savjetujemo i drugima. Nemojte čekati kraj projekta pa tragati za novim donatorima. Mislim da je neophodno istaći da nam novac nije prevashodan prioritet u odabiru aktivnosti. Veliki broj naših aktivnosti realizuje se iz ubjeđenja i želje za promjenom. I zato imamo  okupljeno tako mnogo ljudi u različite timove ili forume.

Koji su trenutno najveći izazovi koje ova organizacija ima pred sobom? A šta su, s druge strane, njeni konkretni ovogodišnji, ili dugogodišnji, ciljevi?

Izazovi su prevashodno vezani za reforme u Bosni i Hercegovini. I to ne samo kroz zakone i prilagođavanja EU direktivama, već u našim ponašanjima: da nismo sami, da nismo zakucani u vremenu i prostoru, i da iza sebe treba da ostavimo neograđen prostor za razmišljanja svih nas, bez obzira da li smo ili ne istomišljenici. Smatramo da ćemo kroz učešće u alternativnim izvještajima (posebno kada su EU integracije u pitanjima) steći stvarnu sliku stanja u BiH i na taj način sebe usmjeravati u daljim aktivnostima.

Za većinu organizacija najveći izazov je nepostojanje sistemskog finansiranja organizacija civilnog društva. Mislim da se u posljednjih pet godina drastično promijenila situacija i da su nam donosioci odluka smanjili prostor za finansiranje jer ne žele učestvovati u stvarnim promjenama kao i da su se uvukli u neke svoje torove i, naravno, onda i ne gledaju izvan tih ograda. Inertnost većine građana, besciljnost, kao i želja da se odlaskom na rad u druge države rješava problem koji ovdje postoji, sve su to izazovi. Velika je razlika u entuzijazmu građana. Jer u ranim  godinama, oko 2005 – 2010 smo okupljali jako veliki broj građana u kampanjama ili traženju zajedničkih rješenja. Sada je taj broj drastično smanjen. Bojimo se da će vremenom doći na red i pitanje – u čije ime mi postojimo i radimo.

I zato su nam ciljevi vezani za pitanja reformi i EU integracija, odnosno, sistematizacija, harmonizacija, usaglašavanje, tolerancija – odlučivanja, prioritet u djelovanju.

Nikolina Todorović (1995, Sarajevo) diplomirana je književna komparatistica, pjesnikinja i književna kritičarka. Dobitnica je nagrade Mak Dizdar 2021., koju dodjeljuje književna manifestacija Slovo Gorčina u Stocu za najbolju prvu neobjavljenu knjigu pjesama. Pjesme su joj prevođene na engleski, francuski, ruski i gaelski. Trenutno je dio projekta Ženska čitaonica: fabrika književne kritike, koji organizira Ženski odbor P.E.N.Centra u BiH, u kojem piše književnu kritiku o savremenim djelima regionalnih i svjetskih autorica. Istraživačica je na projektu Historija Queer života u BiH koji organizira i vodi Sarajevski otvoreni centar, te piše književne kritike, osvrte, komentare i analize za nekoliko domaćih i regionalnih portala.

Related Posts

Branko Ćulibrk, direktor KVART-a: Svakodnevno se suočavamo sa nasiljem i prijetnjama ekstremističkih grupa, ali ne odustajemo

Bacajući sa sebe plašt palančkog kolektiviteta prividne sigurnosti sa željom da afirimišu slobodnu kulturu i umjetnost grupa volontera organizacije “Zdravo da ste” osnovala je Centar za mlade „KVART“ u Prijedoru. To je mirovno, ljudskopravaško, nestranačko, nevladino i neprofitno udruženje građana zasnovano na beskompromisnom poštovanju univerzalnih ljudskih vrijednosti kao što su mir, nenasilje, demokratija, sloboda, jednakost, poštovanje ljudskih prava, […]

Podcast sa Aidom Čerkez

U novinarstvo je odveo život, tačnije njegov najteži dio. Izvjestiteljica za Associated Press postala je u opkoljenom Sarajevu, a uskoro i šefica bosanskohercegovačkog ureda AP-a. Na prve linije i u rovove kao reporterka stigla je iz sređenog civilnog života, u ilustrovanim majicama i s nadama za čiju realizaciju više nije bilo preduslova. Naučila je da u crno-bijelom ratu, kakav[…]