Nikola Vučić

Opasne moći Kralja toksične muškosti

Moć društvenih medija u oblikovanju stavova i uvjerenja mladih ne može se podcijeniti. U galeriji globalnih influensera koji su postali uzor novim generacijama, ističe se lik i djelo Andrewa Tatea, bivšeg kickboxing prvaka, koji je na bazičnim toksično-maskulinim obrascima izgradio zapanjujuće velik broj sljedbenika. Tom đavoljem zovu za utjelovljenjem navodno prave muškosti odazivaju se i mladi muškarci balkanskog regiona. Prije nego je njegov profil uklonjen sa Instagrama, pratilo ga je oko pet milijuna sljedbenika, a snažno Tateovo prisustvo na internetskim platformama osim Instagrama, učinilo ga je utjecajnom osobom, seksističkim misionarom i “role modelom” dječacima diljem svijeta.

Uspon društvenih medija, koji prati manjak regulacije, dao je pojedincima poput Tatea platformu za dijeljenje svojih perspektiva i oblikovanje javnog narativa oko važnih društveno-političkih i kulturnih pitanja. Uticaj koji imaju influenseri na stavove i ponašanja mladih ljudi ne treba shvatiti olako, a ključno je da javna politika bude usmjerena na promociju pozitivnih i inkluzivnih vrijednosti u našim zajednicama. Čineći to, možemo stvoriti promišljenije i suosjećajnije društvo, na internetu, i izvan njega. 

Izloženost algoritamski navođenom medijskom sadržaju oblikuje individualnu percepciju stvarnosti tijekom vremena. U ovom slučaju, Tateova stajališta o temama kao što su muškost i uspjeh doprinose jačanju tradicionalnih rodnih uloga i promicanju hipermaskulinog ponašanja među mladima. Njegove ideje da muškarci trebaju biti dominantni (ili ne biti muškarci) te da su agresivnost i kontrola nad drugima poželjna karakteristika mogu uveliko utjecati na formiranje stavova mladih i dovesti do negativnih ishoda kao što su agresija, depresija i tjeskoba, a osim toga podebljavaju ionako debele probleme koje stvaraju seksualno zlostavljanje, uznemiravanje, i rodno-zasnovano nasilje.

Jedna od socioloških teorija značajno može pomoći za bolje razumijevanje Tateova uticaja. Na primjer, teorija socijalnog učenja upućuje nas na to da pojedinci uče promatrajući i oponašajući ponašanje drugih. U konkretnom slučaju, kontekstu medija i društvenih mreža, ova teorija navodi nas na zaključak o tome da izloženost sadržaju koji prikazuje hiper-maskulino (toksično-maskulino) ponašanje i tradicionalne rodne uloge može utjecati na ponašanje gledatelja. Ako se Tateova razmišljanja o muškosti i uspjehu naširoko šire u medijima, vjerojatnije je da će pojedinci koji konzumiraju taj sadržaj oponašati ga i usvojiti njegova uvjerenja i vrijednosti. Albert Bandura, istaknuti teoretičar ovog učenja, utvrdio je da pojedinci uče kroz promatranje i oponašanje drugih, posebno onih koji se doživljavaju kao modeli ili autoriteti. Tvrdio je da medijski sadržaji, poput televizijskih emisija i filmova, mogu poslužiti kao modeli ponašanja i oblikovati stavove i uvjerenja gledatelja. Na primjer, ako je lik koji utjelovljuje hiper-muževno ponašanje nagrađen uspjehom i divljenjem, veća je vjerojatnost da će dio javnosti nastojati utjeloviti takvo ponašanje u nadi da će postići zadovoljstvo i afirmaciju drugih.

Tateove izjave o muškosti i uspjehu mogu utjecati na mlade koji su još uvijek u procesu formiranja vlastitog identiteta. Njegov stav da se tradicionalne muške vrijednosti poput agresivnosti, dominacije i kontrole nad drugima moraju održavati kako bi se postigao uspjeh, mogu doprinijeti internalizaciji takvih ideja i utjecati na razvoj njihovog identiteta.

S druge strane, još jedna teorija primjenjiva je na ovaj slučaj, a to je teorija kultiviranja: ona, naime, sugerira da konstantna izloženost određenim medijskim sadržajima doprinosi (ne)svjesnom njegovanju konsumiranih uvjerenja i vrijednosti kod gledatelja, također, oblikujući njihovu percepciju društvene stvarnosti. Dakle, ako se Tateovi pogledi na muškost i uspjeh dosljedno prikazuju u medijima, gledatelji bi ih mogli početi doživljavati kao normu, što bi dovelo do normalizacije štetnih rodnih stereotipa i jačanja tradicionalnih rodnih uloga.

Važno je, stoga, prepoznati moć medija i društvenih mreža u oblikovanju naših percepcija i vrijednosti te promicati različite i uključive reprezentacije roda i uspjeha.

Već s 20 godina Nikola Vučić postaje najmlađi voditelj Dnevnika na Federalnoj televiziji u Sarajevu, gdje radi kao novinar i prezenter godinu dana, nakon čega 2016. godine prelazi na N1 televiziju – ekskluzivni regionalni informativni partner CNN-a za Balkan. Autor je je niza novinarskih priloga prikazanih u programu Federalne televizije, a zatim aktivno radi autorske novinarske priloge za N1. Njegovi počeci angažmana u medijima vezuju se za rodni Mostar, gdje je nekoliko mjeseci proveo u redakciji radija Studio88, portala Tačno.net. Osim toga, bio je član dramskog studija u Teatru mladih,voditelj tribina i organizator Omladinskog foruma. Dobitnik je nekoliko nagrada, prve već s 18 godina.

Related Posts

O jednom pozorišnom procesu

Krajem maja smo u zeničkom Bosanskom narodnom pozorištu izveli premijeru predstave “Kiselina” u režiji Nermina Hamzagića, po tekstu Asje Krsmanović. Izveli smo je Gordana Boban, Mirvad Kurić, Selma Mehanović i ja. Već neko vrijeme osjećam potrebu da napišem nešto o procesu proba za tu, vrlo posebnu, predstavu. Nije običaj da se piše o pozorišnim procesima, osim u […]

O festivalima i nadolazećim festivalskim danima 

Festivalski dani su egzil u književnu utopiju. Dani slobode. Mjesta razgovora i susreta. Utoliko više su značajni, jer nas podsjećaju da je pisanje naš posao, naša ljubav, naš smisao, i da u tom senzibilitetu nismo usamljeni.  U vrijeme kad su finansijska sredstva za kulturu minorna, osjećaj za važnost izgradnje multikulturalne i umjetničke suradnje slabašna i tanjušna, pojava[…]