Alen Drljević

Muškarci ne plaču

Sinopsis:

Oružani sukobi 90-ih godina ne samo da su vidljivo uništili zemlje bivše Jugoslavije nego su ostavili i najdublje rane u sjećanjima svakog od zaraćenih naroda. Postoji onoliko interpretacija te turobne prošlosti koliko i pogođenih država. Stoga je teško očekivati potpunu harmoniju kada se, manje od dvadest godina nakon završetka rata, raznolika grupa veterana okupi na višednevnoj terapiji u udaljenom planinskom hotelu. Naprotiv, tako opasno nestabilna situacija može iznenada planuti zbog samo jedne nepromišljene riječi ili naizgled prljavog pogleda. To je zato što bivši vojnici, tvrdoglavo se držeći svoje temeljne muškosti i predrasuda, odbijaju otkriti nečovječnost zlodjela – koja su počinili sami ili netko drugi.

  • Režija: Alen Drljević
  • Scenarij: Zoran Solomun, Alen Drljević
  • Cast: Boris Isaković, Leon Lučev, Emir Hadžihafizbegović, Sebastian Cavazza, Ermin Bravo, Boris Ler, Ivo Gregurević, Primož Petkovšek, Izudin Bajrović
  • Producenti: Damir Ibrahimović, Jasmila Žbanić
  • Produkcija: Deblokada

Nagrade: Karlovy Vary International Film Festival 2017 – Europa Cinemas Label, Special Prize of the Jury / Bratislava International Film Festival 2017 – Grand Prix / Montenegro Film Festival 2017 – Golden Mimosa / Sarajevo Film Festival – Young Audience Award / Zagreb Film Festival – The Golden Pram / Cleveland International Film Festival -George Gund III Memorial Central and Eastern European CompetitionWinner/LET’S CEE Film Festival Vienna – Special Mention of the Jury / KineNova International Film Festival Skopje – Best Director / Ljubljana International Film Festival – FIPRESCI Award / Göteborg Film Festival – Dragon Award / Hamburg Film Festival – Political Film Award/ International Crime and Punishment Film Festival – Golden Scale Award.

Related Posts

Lejla Kalamujić: Priča o izbjeglicama je priča o nama

Ispisujući svoju životnu priču u knjizi “Manifest – kako nikada ne odustati” književnica Bernardine Evaristo, govoreći o vlastitom identitetu, između ostalog kaže, da su zbog boje njene kože, ljudi oduvijek u njoj vidjeli njenog oca Nigerijca, ali nikad i njenu majku Engleskinju. O tome u kojoj mjeri mi sami držimo uzda vlastitog identiteta, a koliko smo prepušteni na milosti […]

O jednom pozorišnom procesu

Krajem maja smo u zeničkom Bosanskom narodnom pozorištu izveli premijeru predstave “Kiselina” u režiji Nermina Hamzagića, po tekstu Asje Krsmanović. Izveli smo je Gordana Boban, Mirvad Kurić, Selma Mehanović i ja. Već neko vrijeme osjećam potrebu da napišem nešto o procesu proba za tu, vrlo posebnu, predstavu. Nije običaj da se piše o pozorišnim procesima, osim u[…]