Razgovarala: Kristina Ljevak

Podcast s Ivanom Bodrožić

Rođena je u Vukovaru 1982. godine.

Magistrirala je filozofiju i kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Za prvu pjesničku zbirku dobila je Goranovu nagradu.

Njen prvi roman „Hotel Zagorje“ jedna je od najvažnijih postjugoslovenskih knjiga u kojem je opisano prognaničko iskustvo i nestanak roditelja iz dječije perspektive.

Za posljednji roman „Sinovi, kćeri“ nagrađena je nagradom Meša Selimović za najbolji roman objavljen u 2020. godini na jezičkom prostoru Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore.

Baveći se životom deprivilegovanih, Ivana Bodrožić napisala je veličanstven roman o tri životne priče koje je obilježio patrijarhat i „njegovi derivati“.

O tome kako se autorice sa svakom novom knjigom moraju iznova dokazivati, o tome kako se društvo odnosi prema ljudima kojima je potrebna posebna skrb, o tri godine nastanka romana od kojih je prva protekla u istraživanju te o nužnosti prihvatanja ljubavi bez obzira na njene „predznake“ govorila je u Kontaktovom podcastu.

Related Posts

Lejla Kalamujić: Priča o izbjeglicama je priča o nama

Ispisujući svoju životnu priču u knjizi “Manifest – kako nikada ne odustati” književnica Bernardine Evaristo, govoreći o vlastitom identitetu, između ostalog kaže, da su zbog boje njene kože, ljudi oduvijek u njoj vidjeli njenog oca Nigerijca, ali nikad i njenu majku Engleskinju. O tome u kojoj mjeri mi sami držimo uzda vlastitog identiteta, a koliko smo prepušteni na milosti […]

O jednom pozorišnom procesu

Krajem maja smo u zeničkom Bosanskom narodnom pozorištu izveli premijeru predstave “Kiselina” u režiji Nermina Hamzagića, po tekstu Asje Krsmanović. Izveli smo je Gordana Boban, Mirvad Kurić, Selma Mehanović i ja. Već neko vrijeme osjećam potrebu da napišem nešto o procesu proba za tu, vrlo posebnu, predstavu. Nije običaj da se piše o pozorišnim procesima, osim u[…]