Istine iskustva i izazovi prvog profesionalnog pozorišnog procesa predstave „Istina ili izazov“ 

Piše: Kristina Ljevak 

Maturanti se okupljaju na privatnom druženju nakon zabave. Iz večeri koja je trebala biti kruna četverogodišnje edukacije i trenutak ležernosti, otkrivaju se tajne i strahovi kojima je opterećena generacija koja dolazi, onih koji nisu imali iskustvo ratne prošlosti, ali koja ih je determinisala u onoj mjeri u kojoj se roditelji nisu mogli izboriti sa vlastitim doživljenim. Pored poratnog i posttranzicijskog konteksta, otkrivaju se i vanvremenski strahovi, dileme i zapitanosti. 
Sve ovo imaćemo priliku da vidimo zahvaljujući produkciji Kontakt i Sarajevskom ratnom teatru SARTR, u pozorišnom projektu koji objedinjuje isključivo mlade ljude, omogućavajući im prvo profesionalno teatarsko iskustvo, ili prvu glavnu ulogu unutar njega. 

Naučeni da šutimo, čuvajući vlastite strahove i loša iskustva, prenijeli smo jednake obrasce generacijama koje dolaze. Usput smo im prenijeli neprocesuiranu traumu, talog ratne prošlosti i nesposobnost da se u sadašnjosti nosimo sa onim što je bilo. 
Vodeći etnonacionalne politike, uvijek tražeći neprijatelja na svakoj strani, zaboravili smo na one kojima smo najviše dužni. I koji nisu ni za šta odgovorni – mlade koji se suočavaju s vlastitim strahovima, dilemama, identitetskim i drugim propitivanjima. O njima, koji bi trebali nešto od krhotina koje smo im ostavili napraviti, nastala je predstava „Istina ili izazov“.

Osim što progovara o iskustvu jedne generacije iz generacijske perspektive, okupila je mladi autorski tim te glumce i glumice. Za većinu njih ovo je prvo profesionalno iskustvo.

Autorica teksta Zoe Ibrahimović kroz pisanje pokušava sebi objasniti svijet oko sebe. Pisanje za nju nije davanje odgovora nego nalaženje pravih pitanja. Zoe, potpisuje i dramaturgiju predstave, i reditelj Alen Šimić pred publiku SARTR-a dovode vedru postmaturalnu ekipu, omladinu formalno međusobno blisku, i njihove tajne koje će se otkrivati sa svakom novom čašom pića u preko noći stečenoj „odraslosti“. 
Njihov svijet nedvosmisleno nam ukazuje na propuste koje su napravili stariji, misleći da imaju ekskluzivnost nad traumom i zapitanošću. 

„Mogućnost da se govori o iskustvima svih generacija iznimno je važna. Uvijek sam smatrala da se generacijske traume prenose sa koljena na koljeno, te meni lično je i više nego bitno da se o takvim stvarima ne šuti. Ko god misli da mi kao generacija nismo osjetili posljedice rata treba više da se osvrne na to kakvu djecu ostavljamo iza sebe. Mislim da puno djece šuti i ne želi iz ko zna kojeg razloga razgovarati o ratu, samo zato što između svoja četiri zida gleda svoje istraumirane roditelje koji nažalost ne znaju kako pomoći ni sebi ni njima. Predstava itekako može potaći mlađe generacije da se ohrabre u rješavanju sopstvenih problema. Da se lanac trauma koji se vuče već godinama – prekine, te da shvatimo da bilo kakva vrsta problema s kojim se suočavamo mora naći način da se riješi. Šutnja nije rješenje, mislim da će predstava otvoriti oči našim roditeljima, isto kao što će našim vršnjacima jasno dati do znanja da nisu sami, ukoliko se suočavaju sa sličnim problemima“, kaže Sara Seksan koja završava četvrtu godinu studija na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu na odsjeku Gluma.

Roditeljski posttraumatski stres, neobično ponašanje odraslih, odlasci mladih iz zemlje pa i iz ovog društva okupljenog oko igre „Istina ili izazov“, istospolna seksualna orijentacija kao jedan od najvećih tabua u našem društvu… takođe su dio onoga što otvara predstava, koja nam i potvrđuje da mladi ljudi mnogo zrelije doživljavaju stvarnost nego što su stariji sposobni prihvatiti.

Foto: Imrana Kapetanović

„Značajno mi je što je moja prva uloga u pozorišnom komadu koji se bavi problemima generacije kojoj i sama pripadam. Rijetko ko se bavi mladim ljudima, pogotovo na sceni, a i mladi likovi su najčešće pisani iz perspektive starijih, koji nemaju istu vrstu doticaja. Uzbudljivo mi je surađivati sa mladim kolegama i učiti od njih. Mladi imaju mnogo toga za reći, a često su podcijenjeni“, objašnjava Merjem Šiljak, apsolventica glume na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu. 

Osim što je predstava „Istina ili izazov“ važna za generaciju onih koji je stvaraju, važna će biti i za publiku koja ne dijeli isto generacijsko iskustvo. Ne samo zbog toga što će bolje razumjeti one mlađe, nego što će zahvaljujući njima moći ponešto naučiti i o sebi. Iako predstavu stvaraju mladi ljudi, ona ni na koji način ne treba biti doživljena kao omladinska. Omogućava nam da se odmaknemo od patrijarhalnih uvjerenja, poput onih da muškarci ne plaču niti imaju pravo na suze. 

„Često čujemo danas da ‘živimo u muškom svijetu’ ali upravo taj muški svijet je onaj u kojem muškarcima nije dozvoljeno da pokazuju emocije. Nije to samo porodica već i čitavo društvo koje nas uči od malih nogu da susprežemo vlastite emocije. Nećete čuti muškarce u javnom prostoru da govore o svojim problemima. Muškarci danas prolaze kroz jedan težak period. Izgubljeni su između nametnutog toksičnog maskuliniteta i ideje da sve što se smatralo muško ne valja. Danas vidimo generacije mladih muškaraca koji ne znaju kako navigirati kroz život te se hvataju za razne uzore i online ‘autoritete’ koji ih manipulišu i iskorištavaju za sopstvenu dobit. Nadam se da ovom predstavom možemo potaknuti da se više govori o problemima mladih muškaraca te u isto vrijeme pokazati šta koje su posljedice kada pragmatično susprežemo svoje emocije i probleme“, smatra Faruk Hajdarević, koji je, kao i njegove kolegice iz predstave, završna godina glume na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu. 

„Istina ili izazov“ biće prilika i za upoznavanje publike sa novim pozorišnim talentima. Uistinu raduje scenska sinhronizovanost i radost igre koja koja se prepoznaje kod ovih mladih ljudi. O tome govori i Kerim Čutuna, koji nakon filmskih iskustava prvi put ima priliku učestvovati u profesionalnom teatarskom procesu, zadovoljan zbog mogućnosti dijeljenja scenskog iskustva sa generacijom. 

„Sa Alenom sam imao priliku surađivati na jednom od njegovih kratkometražnih filmova, tako da mi je bilo zadovoljstvo spremati se za kasting predstave koju sada radimo. Raduje me to da je čitav autorski tim dobio priliku da pokaže šta zna. Sretan sam zbog činjenice da je ovo moj prvi pozorišni proces“, govori Čutuna.

Foto: Imrana Kapetanović; Alen Šimić i Ajla Bešić

Iza mladog tima stoji podrška i iskustvo Kontaktove producentice Narcise Cvitanović i direktorice SARTR-a Maje Salkić, udruženih u želji da prvi profesionalni kreativni proces ovih mladih ljudi njima bude višestruko važno iskustvo.  Zbog toga su i u drugim segmentima nastanka predstave angažovani mladi kreativci koji su, svako u svom segmentu, posvećeno radili na njenom nastanku. 

„Kostimografija je važan element u realizaciji pozorišnog projekta. Analizom karaktera sam ustanovila različite poglede na okolnosti odrastanja, naizgled sličnih individua. Njihovu perspektivu i razumijevanje sam željela prikazati dizajnom kostima. “Istina ili izazov”‘ je moj prvi pozorišni projekat kroz koji sam učila i surađivala sa cijelom ekipom, sa namjerom da ispunim profesionalno kostimografske kriterije i predstavim svoj rad. Predstava je produkt tima, a ja sam imala zadovoljstvo da radim sa ljudima punim razumijevanja“, navodi Ella Bratić, kostimografkinja. 

Jednako zadovoljstvo dijeli i scenografkinja predstave. 

„Prva i osnovna usmjerenja dizajna scenografije određena su u dogovoru sa režiserom gdje smo zajednički zaključili da scenu želimo postaviti kao apstraktan prostor. Minimalističke karakteristike ogledaju se u praktičnosti scene i svedenom broju elemenata. Ovakav pristup pruža mogućnosti lakih promjena atmosfere i kod gledaoca ostavlja prostor za vlastito razumijevanje emocije. Elementi prostora prvenstveno opisuju prostor vikendice, ali na nov, neobičan način koji upućuje na mladalački duh same predstave. Rad na jednom ovakvom projektu za mene predstavlja veliki izazov, ali i zadovoljstvo. Prvi put sam se susrela sa radom u jednom profesionalnom timu mladih autora što sa sobom nosi značajno iskustvo za nastavak moje profesionalne karijere. Osim zadovoljstva zahvalna sam na prilici i povjerenju da predstavim svoj kreativni rad“, objašnjava Marina Paštar, scenografkinja predstave.

Foto: Imrana Kapetanović

„Tokom rada na vizualu, prepoznala sam ogromnu odgovornost koju je projekat nosio, pogotovo jer se radi o mom prvom angažmanu za pozorište. Prilika za doprinos razgovoru koji se bavi važnim savremenim pitanjima i potiče dijalog i razumijevanje bila je i ponizna i nadahnjujuća. Najteže mi je bilo prvobitno odlučiti na koji način pristupiti temi, budući da se radi o važnim i delikatnim pitanjima, odlučila sam krenuti u pravcu vizuala koji odražava energiju novih generacija kao i generalnu atmosferu predstave. Unatoč izazovima, čast mi je bila učestvovati u ovako iznimnom projektu sa iznimnom ekipom“, zaključuje Anja Stregar, dizajnerica vizualnog identiteta predstave. 

Ostali autorski tim čine: autor muzike Mirza Rahmanović – Indigo, asistentica reditelja Ajla Bešić i dizajner svjetla Nedim Pejdah.

Predstavu „Istina ili izazov“ koja se realizuje u partnerstvu sa Forumom ZFD BiH, Akademijom scenskih umjetnosti u Sarajevu, uz podršku RBF.a i Federalnog ministarstva kulture i sporta, publika će premijerno imati priliku pogledati 23. juna. Raduje što su ulaznice za premijeru odavno rasprodane, u nadi da će jednako interesovanje postojati i za sve naredne izvedbe. 

Tekst “Istina ili izazov”, autorice Zoe Ibrahimović, nastao je u nastavnom procesu na odsjeku za dramaturgiju na Akademiji scenskih umjetnosti Sarajevo.

Related Posts

O jednom pozorišnom procesu

Krajem maja smo u zeničkom Bosanskom narodnom pozorištu izveli premijeru predstave “Kiselina” u režiji Nermina Hamzagića, po tekstu Asje Krsmanović. Izveli smo je Gordana Boban, Mirvad Kurić, Selma Mehanović i ja. Već neko vrijeme osjećam potrebu da napišem nešto o procesu proba za tu, vrlo posebnu, predstavu. Nije običaj da se piše o pozorišnim procesima, osim u […]

O festivalima i nadolazećim festivalskim danima 

Festivalski dani su egzil u književnu utopiju. Dani slobode. Mjesta razgovora i susreta. Utoliko više su značajni, jer nas podsjećaju da je pisanje naš posao, naša ljubav, naš smisao, i da u tom senzibilitetu nismo usamljeni.  U vrijeme kad su finansijska sredstva za kulturu minorna, osjećaj za važnost izgradnje multikulturalne i umjetničke suradnje slabašna i tanjušna, pojava[…]